Dok se javnost priprema za nove utakmice reprezentacije, pred svakog racionalnog promatrača postavlja se neugodno etičko pitanje: kako uopće podržati tim čiji dio navijačke baze koristi ikonografiju pod kojom su činjeni zločini nad Hrvatima i Srbima?
Fotografija grafita koja se ponovno širi društvenim mrežama otvorila je bolnu raspravu o tome kako je sport u Bosni i Hercegovini postao talac radikalnih simbola.
Ovu duboku i oštru analizu o tome kako ekstremne skupine privatiziraju reprezentaciju i uništavaju svaku mogućnost stvarnog suživota, a koju potpisuje Vitez Herceg-Bosna Team, prenosimo u cijelosti:
Između terena i tribina: Kako navijati kada sport postane talac radikalnih simbola?
Za točno deset sati reprezentacija Bosne i Hercegovine istrčat će na teren kako bi odigrala svoju prvu utakmicu. Dok se javnost priprema za sportski događaj, pred svakog racionalnog promatrača postavlja se neugodno, ali nužno logičko i etičko pitanje: Kako navijati za nacionalni tim čiji dio navijačke baze koristi simbole i ikonografiju pod kojom su činjeni zločini nad Hrvatskim i Srpskim narodom?
Ovo pitanje nije stvar običnog sportskog rivalstva, već zadire u samu srž održivosti suživota i međunacionalnih odnosa. Povijesni kontekst se ne može i ne smije ignorirati. Još od utakmice Hrvatska – Turska 2008. godine, kada je znatni dio navijača u BiH otvoreno klicao trećoj državi uz provokativne parole poput „Bit će Zagreb turska mahala“, postalo je jasno da sport za mnoge nije polje zajedništva, već poligon za demonstraciju nacionalne i vjerske isključivosti. Kada se takve poruke, praćene specifičnom ikonografijom vidljivom i na fotografiji pojave i na lokalnoj razini – poput grafita (2008. god) s polumjesecom i zvijezdom pokraj stadiona u Vitezu – poruka koja se šalje lokalnim Hrvatima i Srbima potpuno je jasna.
Logički apsurd cijele situacije leži u tome što ekstremne navijačke skupine, mašući ratnim zastavama, vjerskim simbolima ili stranim obilježjima, zapravo privatiziraju reprezentaciju. Oni je pretvaraju u ekskluzivni prostor samo jednog naroda, svjesno i namjerno eliminirajući bilo kakvu mogućnost da Hrvati i Srbi taj tim dožive kao svoj, iako bi nacionalni tim u teoriji trebao predstavljati sve građane i njezinu službenu, ustavnu zastavu.
Odgovor na pitanje kako navijati zahtijeva postavljanje oštrih i beskompromisnih granica. Navijati za sportski tim može se isključivo kroz podršku igri na terenu i sportskom duhu, ali profesionalna, građanska i ljudska odgovornost istodobno nalaže apsolutnu i glasnu osudu svake ikonografije koja slavi podjele, vrijeđa žrtve i priziva duhove prošlosti.
Ako se reprezentacija BiH doista želi graditi kao zajednički nazivnik svih njezinih naroda, onda sportski savezi, institucije i sama javnost moraju prestati gurati glavu u pijesak. Dokle god se ekstremizam na tribinama prešutno tolerira pod krinkom „navijačkog folklora“, sport će ostati izvor dubokih frustracija i podjela. Podržati sportaše je legitimno, ali pristati na ikonografiju koja ponižava vlastite susjede znači biti suučesnik u destrukciji društva.
S poštovanjem
Vitez, Herceg-Bosna Team
Sporni grafit koji je osvanuo 21. lipanj 2008. nakon utakmice Hrvatska - Turska. Lokacija: kod stadiona NK Vitez – točnije križanje ulice Hrvatskih branitelja i 325. brdske brigade.
