Uvođenje novih izbornih tehnologija na Općim izborima u Bosni i Hercegovini otvorilo je pitanje koje bi moglo imati dalekosežne političke posljedice. Usporedba rezultata iz 2022. i 2026. godine pokazuje da je broj glasova kandidata iz bošnjačkog biračkog bazena pao za oko 143.000, dok je hrvatski, prema procjeni koja isključuje bošnjačke glasove za Zdenka Lučića, manji za oko 33.400 glasova. U relativnim iznosima, riječ je o padu od 17,81 posto kod Bošnjaka i 18,56 posto kod Hrvata
Ovakve razlike otvaraju pitanje koliko su na ranije izborne rezultate utjecale stvarna izlaznost i demografske promjene, a koliko eventualne nepravilnosti koje su se godinama spominjale u javnosti. Biometrijska identifikacija birača i skeniranje glasačkih listića uvedeni su kako bi se povećala kontrola izbornog procesa i smanjio prostor za manipulacije. Među problemima na koje se godinama upozoravalo bili su glasovanje u ime drugih osoba, uključujući preminule birače, manipulacije biračkim popisima te mogućnost ubacivanja dodatnih listića nakon zatvaranja birališta.
Ako su takve manipulacije u ranijim izbornim ciklusima doista utjecale na rezultate, njihovo suzbijanje moglo bi objasniti dio razlika koje se danas vide. Ipak, za zaključak da je upravo to glavni razlog pada potrebna je usporedba službenih podataka i dokumentiranih nepravilnosti, a ne samo usporedba konačnih brojki.
Posebno je zanimljiva činjenica da pad nije ograničen na jedan birački bazen. Prema podacima koje je objavio Hrvatski Medijski Servis, kandidati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović, Bakir Izetbegović, Semir Efendić i Fahrudin Radončić, zajedno sa Slavenom Kovačevićem, osvojili su oko 640.000 glasova. Kada se tome pribroji procijenjenih 20.000 bošnjačkih glasova koje je dobio Zdenko Lučić, dolazi se do ukupno oko 660.000 glasova.
Na izborima 2022. godine Denis Bećirović, Bakir Izetbegović, Mirsad Hadžikadić i Željko Komšić zajedno su osvojili oko 803.000 glasova. Razlika iznosi 143.000 glasova, odnosno 17,81 posto.
Slična je računica i kod hrvatskog biračkog bazena. Borjana Krišto osvojila je 2022. godine oko 180.000 glasova. Ove godine Darijana Filipović i Zdenko Lučić zajedno su osvojili 166.595 glasova. Oduzme li se od tog broja procijenjenih 20.000 bošnjačkih glasova za Lučića, ostaje oko 146.600 glasova. To je 33.400 manje nego prije četiri godine, odnosno pad od 18,56 posto.
Usporedba pokazuje da su se oba biračka bazena smanjila za gotovo jednaki udio.
Godinama se u političkim raspravama upozoravalo na mogućnost da se na biračkim mjestima glasuje u ime osoba koje nisu izašle na izbore, da se iskorištavaju propusti u evidencijama te da se manipulira listićima i zapisnicima. U javnosti su takve optužbe nerijetko bile povezivane s lokalnim stranačkim strukturama i kontrolom biračkih odbora. Uvođenje novih tehnologija trebalo bi smanjiti takav prostor, a postupke nakon zatvaranja birališta učiniti provjerljivijima.
Upravo zato dio javnosti ovogodišnje rezultate tumači kao moguću posljedicu otežanog manipuliranja izbornim procesom. Prema takvom tumačenju, ako su se ranije nepravilnosti događale na različitim stranama, onda bi njihovo suzbijanje moglo dovesti do pada broja glasova i kod hrvatskih i kod bošnjačkih stranaka. Međutim, takvu tezu treba potvrditi konkretnim dokazima, jer razliku mogu objasniti i manja izlaznost, promjene u biračkom tijelu, drukčija raspodjela glasova među kandidatima ili promjene političkih preferencija.
Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje rezultat Darija Knezovića, kandidata HDZ-a BiH iz Županije Zapadnohercegovačke. Na izborima 2022. godine Knezović je na listi za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, u izbornoj jedinici 10 koja obuhvaća Posušje, Ljubuški, Grude i Široki Brijeg, osvojio 13.183 preferencijalna glasa. Na ovogodišnjim izborima za Skupštinu Zapadnohercegovačke županije osvojio je 3.189 glasova.
Riječ je o razlici od 9.994 glasa, odnosno padu od 75,87 posto. Njegov udio u glasovima liste pao je s 40,06 posto 2022. godine na 15,19 posto 2026. godine. Iako se radi o različitim razinama vlasti i različitim listama, geografski birački bazen ostaje isti, zbog čega je usporedba politički zanimljiva. Takav pad teško je zanemariti.
Na kraju se nameće pitanje jesu li nove izborne tehnologije samo povećale povjerenje u proces ili su promijenile i stvarne mogućnosti utjecaja na rezultate. Ako se želi utvrditi koliko je ranijih nepravilnosti bilo i kome su koristile, potrebno je analizirati biračka mjesta, zapisnike, broj nevažećih listića, izlaznost i službeno evidentirane prigovore. Tek takva usporedba može pokazati je li pad broja glasova posljedica urednijeg izbornog procesa, promjene izlaznosti ili kombinacije više čimbenika.
