|Redakcija
Na današnji dan, 9. listopada 1892. godine, rođen je Ivo Andrić, jedan od najznačajnijih književnika ovih prostora i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine. Njegova djela, među kojima se posebno ističu Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Prokleta avlija, ostavila su dubok trag u svjetskoj književnosti.
Andrić je rođen u Docu kod Travnika, u obitelji Antuna Andrića i Katarine, rođene Pejić. Iako se u pojedinim biografskim izvorima kao datum njegova rođenja navodi 10. listopada, podaci iz matične knjige rođenih upućuju na 9. listopada 1892. godine. Nakon očeve smrti dio djetinjstva proveo je u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Sarajevu. Studirao je u Zagrebu, Beču i Krakovu, dok je doktorat stekao 1924. godine na Sveučilištu u Grazu.
Književni put započeo je poezijom, a prvu pjesmu, U sumrak, objavio je 1911. godine u časopisu Bosanska vila. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zatvoren zbog svojih veza s južnoslavenskim nacionalističkim pokretom. Nakon rata započeo je diplomatsku karijeru, koja ga je odvela u nekoliko europskih gradova. Posljednju i jednu od najvažnijih diplomatskih dužnosti obnašao je u Berlinu, gdje je bio jugoslavenski poslanik do 1941. godine.
U vrijeme Drugog svjetskog rata povukao se iz javnog života i posvetio pisanju. Upravo su tada nastala tri njegova poznata romana – Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica, objavljena 1945. godine. U njima je kroz sudbine pojedinaca prikazao povijesne promjene, društvene odnose i složenu prošlost ovih prostora. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima i Prokleta avlija, objavljena 1954. godine, u kojoj kroz priču povezanu s istanbulskim zatvorom otvara pitanja moći, pravde, slobode i ljudske prirode.
Svjetsko priznanje stiglo je 1961. godine, kada je Andriću dodijeljena Nobelova nagrada za književnost za pripovjednu snagu kojom je oblikovao motive i sudbine iz povijesti svoje zemlje. U Stockholmu je 10. prosinca održao govor O priči i pričanju, u kojem je istaknuo važnost pripovijedanja u ljudskom životu. Novčani dio nagrade donirao je za razvoj knjižnica u Bosni i Hercegovini, čime je pridonio unapređenju kulture i obrazovanja.
Andrić je preminuo 13. ožujka 1975. godine u Beogradu, u 82. godini života. Njegovo književno nasljeđe i dalje privlači čitatelje, istraživače i književne kritičare, a djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike. Kroz priče o ljudima različitih vjera, tradicija i povijesnih okolnosti ostavio je književni opus koji nadilazi granice vremena i prostora.
Poznate misli Ive Andrića
„Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova.”
„Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.”
Mostovi, ljudske sudbine i borba s nepravdom neke su od trajnih tema Andrićeva stvaralaštva, zbog kojih njegova djela i danas imaju posebno mjesto u književnosti.
