|Urednik
Dok Teheran ratuje na vanjskom planu, unutar zemlje provodi brutalan obračun. Otkrijte potresnu priču o montiranom procesu protiv 16 mladih u Isfahanu.
TEHERAN / ISFAHAN – Dok se iranska vanjska politika nalazi u stanju otvorenog vojnog i diplomatskog sukoba s Sjedinjenim Američkim Državama i zapadnim saveznicima, unutar granica Islamske Republike odvija se paralelni, brutalni obračun s vlastitim građanima. Posljednji val represije svoj je najokrutniji oblik poprimio u Isfahanu, u sudskom procesu poznatom kao "slučaj s Trga Shohada". U središtu ovog montiranog procesa našlo se 16 mladih prosvjednika, među kojima su i dvadesetogodišnje sestre blizanke, Taraneh i Romina Rahimi.
Apsurd i licemjerje režima ogledaju se u činjenici da se država, koja se na vanjskopolitičkom planu bori za regionalnu dominaciju, panično boji krika za slobodom dvadesetogodišnjaka koji su u siječnju izašli na ulice Isfahana tražeći ekonomske reforme i temeljna ljudska prava.
Od uličnog otpora do tajnih ćelija
Sve je počelo mirnim demonstracijama na Trgu Shohada (Trg mučenika) u Isfahanu. Tijekom kaotičnih uličnih prosvjeda, u nerazjašnjenim okolnostima poginuo je pukovnik Islamske revolucionarne garde (IRGC). Nekoliko tjedana kasnije, usred noći, maskirani pripadnici sigurnosnih snaga upali su u dom obitelji Rahimi. Sestre su odvedene s vrećama na glavama, a obitelj je puna četiri mjeseca bila prepuštena potpunom informativnom mraku, bez ikakvih saznanja jesu li djevojke uopće žive.
Tijekom tog razdoblja, prema podacima koje je prikupila Amnesty International i iranska organizacija za ljudska prava HRANA, nad uhićenim mladićima i djevojkama provođena je sustavna tortura. Istražitelji u zloglasnom zatvoru Dowlatabad koristili su sestre kao psihološko oružje jednu protiv druge: Taraneh je u samici bila prisiljena slušati krikove svoje sestre Romine dok su je zlostavljali, a istražitelji su prijetili i seksualnim nasiljem kako bi iznudili potpisivanje lažnih priznanja.
Kada je majka napokon dobila dopuštenje za kratki posjet, zatekla je djevojke s vidljivim teškim fizičkim ozljedama, slomljenim zglobovima i počupanom kosom.
Presuda bez dokaza: Život ugašen zbog poziva na mir
Revolucionarni sud u Isfahanu donio je drakonske presude. Čak deset optuženika osuđeno je na smrt vješanjem, dok je preostalih šest dobilo dugogodišnje zatvorske kazne.
-Taraneh Rahimi osuđena je na smrt i dodatnih 11 godina zatvora.
-Romina Rahimi osuđena je na 25 godina strogog zatvora.
Najveći pravni paradoks leži u tome što službena optužnica uopće ne sadrži konkretne dokaze niti izravne optužbe za ubojstvo. Tereti ih se za "Moharebeh" – teokratsku kvalifikaciju koja označava "neprijateljstvo protiv Boga". Štoviše, organizacija HRANA došla je u posjed video-zapisa izuzetog s mobitela koji je na sudu iskorišten kao "dokaz" protiv Taraneh. Na toj snimci se jasno vidi kako Taraneh, umjesto nasilja, zapravo moli i traži od skupine prosvjednika da prestanu tući i napadati čovjeka na tlu. Njezin čin ljudskosti i pokušaj smirivanja tenzija režim je pretočio u smrtnu presudu.
Reakcija sportske zajednice i vapaj za pomoć
Prije uhićenja, Taraneh Rahimi bila je perspektivna mlada sportašica – profesionalna jahačica i trenerica konjičkog sporta čiji je san bio otvaranje vlastitog konjičkog kluba. Zbog toga je njezina sudbina podigla na noge i međunarodnu sportsku javnost. Organizacija Human Rights for Sport uputila je hitan i oštar apel svjetskim sportskim krovnim organizacijama, zahtijevajući hitnu diplomatsku intervenciju i pritisak na Teheran kako bi se zaštitili životi ugroženih sportaša koji se suočavaju s egzekucijom.
Unatoč međunarodnim apelima, uhićeni mladići u zatvoru Dastgerd i djevojke u zatvoru Dowlatabad nalaze se u kritičnom stanju. Taraneh Rahimi boluje od ozbiljne plućne bolesti i teške ozljede noge zadobivene tijekom premlaćivanja. Medicinska pomoć joj je uskraćena uz ciničnu poruku zatvorske uprave kako joj liječenje nije potrebno s obzirom na to da je ionako čeka pogubljenje.
Dok iranske vlasti na globalnoj pozornici pokušavaju projicirati sliku neustrašivog borca protiv zapadnog imperijalizma, unutar vlastitog dvorišta demonstriraju nemoć – kažnjavajući vješalima i samicama generaciju čiji je jedini grijeh bio želja za životom bez straha.
#iranska organizacija za ljudska prava HRANA,#Revolucionarni sud u Isfahanu#Taraneh Rahimi#Romina Rahimi#iran#Teheran
