Hrvatska je pobijedila Češku na otvaranju Lige nacija i debiju Slavena Bilića u drugom izborničkom mandatu, a najbolji igrači utakmice bili su daleko najiskusniji igrači, što veseli, ali ujedno i pomalo brine...
Široki osmijesi i iznimno emotivan, baš topao zagrljaj Luke Modrića i Slavena Bilića uz aut-crtu, nakon što je kapetan Vatrenih početkom drugog poluvremena probio bunker Čeha, najbolje govori koliko je novom izborniku bilo bitno da Modrić ne objesi kopačke o klin i ostane uz reprezentaciju.
I ova Modrićeva partija na Edenu, kultnom stadionu praške Slavije, zorno govori da ne samo da još može, već da je i dalje najbolji. Dok je tako, Modrić ne treba razmišljati o mirovini. Zašto bi se opraštao kad igra tako dobro i nikome ne zauzima mjesto?! Kada je izlazio, pljesak cijelog stadiona sve je kazao.
Dominacija bez prave realizacije
Hrvatska je u svim elementima nogometne igre nadigrala Čehe, ali u nogometu to ponekad nije dovoljno da bi se došlo do pobjede. Realizacija muči Vatrene već godinama i na tom planu ni ova utakmica nije ponudila konkretne odgovore. Paradoksalno je da se nikome u ofenzivnoj liniji ne može reći da je odigrao loše, posebice Igoru Matanoviću i Franji Ivanoviću. Obojica su bila vrlo dobra.
Vatreni su dobro stajali u polju, u prvom dijelu imali su potpunu dominaciju, a Česi su se grčevito branili, ponekad i sa šest igrača u zadnjoj liniji. Bilo je i šansi, više polušansi, gol je visio u zraku, ali lopta se nije zakoprcala u mreži. Većina udaraca završila bi u bloku, a ono što je prošlo zaustavljao je češki vratar.
Hladan tuš nakon kapetanovog vodećeg gola
Na odmor se otišlo s nulom, ali bio je dojam da su Vatreni puno kvalitetniji i da će to riješiti u nastavku. Otvaranje drugog poluvremena bilo je po želji – Modrić je zabio za vodstvo i činilo se da Česima nema spasa.
Sad će se morati otvoriti, a onda će ih Vatreni iskontrirati i torpedirati. Međutim, nogomet je takva igra da se sve može okrenuti u vrlo kratkom roku. Česi su brzo uzvratili, izjednačili i onda kao da se sve promijenilo. Domaćin se okuražio i zamalo poveo – Matej Radosta promašio je zicer.
Perišićeva asistencija i mirna završnica
A kad ne zabiješ, primiš. Marco Pašalić ušao je u drugom dijelu i pogodio glavom nakon što je lukavo ušao ispred čuvara na drugoj vratnici. Ivan Perišić bio je asistent i uz Modrića najbolji igrač utakmice. Tu mirne duše možemo dodati i Matea Kovačića, koji je odigrao nadahnuto u prvom dijelu.
Podatak je to koji se može promatrati na više načina, i pozitivno i relativno negativno. Pozitivno jer pokazuje da senatori nisu za staro željezo, dapače, a negativno jer se možemo zapitati gdje su mladi da ih adekvatno zamijene.
Kad su daleko najstariji i dalje najbolji...
Kad su daleko najstariji ujedno i najbolji, to može biti sugestivno i bremenito za budućnost.
Kako god, Česi se nisu predavali, a Radosti je ubrzo poništen pogodak zbog malog zaleđa. U završnici su stisnuli, bacili sve na napad, što je ostavilo puno prostora Vatrenima.
Ante Budimir zamalo je promašio za povećanje vodstva, no Hrvatska je zadržala prednost i upisala važnu pobjedu. Ostanak u elitnoj skupini Lige nacija već se pečatira, a realno je nadati se i nečem većem.
S tri boda i bez pritiska u Sevillu
Bilić je na početku drugog mandata startao pobjedom. Sada lakše diše, tri boda su najvažnija. Igra nije bila loša, iako je jasno da bi mogla biti i osjetno bolja. Vatreni puno opuštenije mogu putovati u Sevillu. Protiv svjetskih prvaka nemaju prevelikog pritiska, samo izazov da odigraju što bolje i pokušaju iznenaditi Furiju.
Unatoč zabrani, hrvatski navijači ipak su se nekako probili na stadion. Nije ih bilo puno, ali čuli su se. Vatreni su se nakon utakmice okupili i pozdravili ih pljeskom. Skandiranje "Luka Modrić" odjekivalo je lijepim stadionom koji prima oko 20 tisuća gledatelja, a na tribinama ih je bilo petnaestak tisuća. Da nije bilo zabrane, jamačno bi do Praga potegnulo nekoliko tisuća Hrvata i napunilo stadion.
Besmisao UEFA-inih zabrana
Još jedan je to pokazatelj da slične zabrane nemaju smisla. Zapravo su kontraproduktivne; UEFA-ino pucanje u vlastito koljeno. Pa, valjda je njezinim vlastodršcima u interesu da imaju pune stadione i na taj način oplemene relativno novo natjecanje.
Da nije hrvatskih navijača u nekim završnicama, imali bi propuh na tribinama. Samo se sjetite finala sa Španjolskom u Rotterdamu – da nije bilo hrvatskih navijača, stadion bi zjapio prazan.
