|Urednik
HRS se oglasio nakon incidenta u Ravnom, propitujući način na koji se događaj javno predstavlja te kako su u javnost dospjeli podaci o ozljedama jednog od sudionika. U opširnom priopćenju traže provjeru postupanja nadležnih institucija i ističu da je istraga još u tijeku. Priopćenje HRS-a prenosimo u cijelosti:
INCIDENT U RAVNOM - TKO PREJUDICIRA ISTRAGU I TKO RASPOLAŽE TUĐIM MEDICINSKIM PODACIMA?
HRS je nakon incidenta u Ravnom javnosti priopćio ono čemu su neposredno svjedočili naši izabrani dužnosnici. Nismo imenovali pojedince, nismo objavljivali identitete sudionika, nismo iznosili medicinsku dokumentaciju niti smo pokušavali preuzeti ulogu policije, tužiteljstva ili suda.
Zato je najmanje neobično da su se pojedinci sami prepoznali u priopćenju u kojem njihova imena nisu bila navedena, a potom vlastitu verziju događaja počeli javnosti predstavljati gotovo kao pravomoćno utvrđenu činjenicu.
Podsjećamo: istraga je još u tijeku. Policija i Tužiteljstvo tek utvrđuju sve okolnosti događaja. U takvoj situaciji svatko ima pravo iznijeti svoju obranu i svoje viđenje događaja, ali nitko nema pravo vlastitu subjektivnu interpretaciju pretvarati u službenu istinu, diskreditirati druge sudionike ili unaprijed određivati tko je napadač, a tko žrtva.
Posebno je ozbiljno što se Marija Burić u javnom obraćanju poziva na medicinsku dokumentaciju Bože Raguža i javno iznosi podatke o njegovim ozljedama. Tu prestaje svaka politička polemika i počinje vrlo ozbiljno pravno pitanje.
Kako je došla do tih podataka? Božo Raguž nije dao suglasnost Mariji Burić da njegovu medicinsku dokumentaciju pribavlja, koristi ili javno interpretira u političke i medijske svrhe. Marija Burić pritom nije privatna osoba bez ikakve veze sa zdravstvenim sustavom, nego voditeljica Područnog ureda Zavoda zdravstvenog osiguranja u Ravnom. Domom zdravlja Ravno rukovodi Stana Burić, sestra muškarca za kojeg neposredni očevici tvrde da je Božu Raguža pogodio kamenom u glavu, dok je Marija Burić njegova supruga, odnosno Stanina nevjesta.
Sama obiteljska povezanost nije dokaz bilo kakve zlouporabe. Međutim, spoj bliskog obiteljskog odnosa, rukovodećih funkcija u lokalnom zdravstvenom sustavu i javnog pozivanja na medicinske podatke osobe uključene u isti incident predstavlja više nego dovoljan razlog za hitnu, neovisnu i dokumentiranu provjeru.
Da ne bi nagađali, Ministarstvu zdravstva, ZZO-u kao i Agenciji za zaštitu osobnih podataka, uputili smo zahtjeve da se očuvaju i provjere svi raspoloživi elektronički tragovi pristupa zdravstvenim podacima Bože Raguža: korisnički računi, vrijeme pristupa, pregledavanja, ispisi, preuzimanja, izvozi, prosljeđivanja i svaka druga radnja obrade u sustavima ZZO-a, Doma zdravlja Ravno i, prema nadležnosti, SKB-a Mostar. Ne tražimo njegov medicinski nalaz. Tražimo podatak tko je nalazu pristupao.
Ako nitko nije neovlašteno pristupao dokumentaciji, institucije to mogu vrlo jednostavno dokazati. Ako jest, onda se više ne radi o političkom prepucavanju, nego o mogućoj povredi tajnosti medicinske dokumentacije i nezakonitoj obradi posebno zaštićenih osobnih podataka.
Jednako ozbiljno pitanje otvara se i oko postupanja nakon samog incidenta. Policija je razgovarala s više neposrednih svjedoka i uzela njihove izjave. Dva dana poslije niti jedan od njih nije pozvan pročitati i potpisati zapisnik. Mi unaprijed ne tvrdimo da je počinjena procesna povreda, jer Zakon razlikuje policijsko prikupljanje obavijesti od formalnog saslušanja svjedoka. Jesu li izjave neposrednih očevidaca evidentirane kao obične službene zabilješke ili kao formalni iskazi svjedoka?
Ako su službene zabilješke, onda ključni očevici događaja još uvijek nisu formalno saslušani. Ako su formalni iskazi, onda se mora objasniti zašto osobe koje su ih navodno dale nisu zapisnik pročitale niti potpisale. To je važno i zbog još jedne činjenice.
U javnosti se događaj već opisuje kao „sukob dvije osobe“, dok više neposrednih očevidaca opisuje događaj u kojem je sudjelovalo više osoba i čija dinamika bitno odstupa od verzije iznesene u javnosti.
HRS neće i ne želi voditi istragu umjesto Tužiteljstva. No, nećemo ni šutjeti dok se prije završetka istrage pokušava proizvesti gotova istina, diskreditirati čovjeka koji je završio s ozljedom glave i pritom se još poseže za njegovim zdravstvenim podacima kao argumentom u političkom obračunu.
Ne tražimo ničiju presudu unaprijed. Tražimo samo ono čega se nitko tko govori istinu ne bi smio bojati: da se sačuvaju dokazi, provjere digitalni tragovi, formalno saslušaju svjedoci i utvrdi puna istina. Ako je sve bilo zakonito, neka to institucije potvrde. Ako nije, odgovornost mora imati ime i prezime.
