BANJALUKA, SARAJEVO - Država je u protekla dva desetljeća od vozača uzimala desetke milijardi maraka, a sada, kada cijena goriva drastično raste, ne planira se odreći ni lipe.
Dok cijene naftnih derivata bjesne gotovo iz dana u dan, vlast na razini BIH spava, a mjere, koje su donijele entitetske vlade, prema mišljenju stručnjaka, nisu dovoljne da ublaže posljedice koje trpe građani i gospodarstvo.
Istovremeno, inicijativa za privremeno smanjenje trošarina gotovo se ne spominje u političkim krugovima, dok vozači strahuju što će ih čekati svaki put kada napune spremnike. Istovremeno, strah se seli s benzinskih postaja u trgovine, jer su analitičari jasni: nakon što poskupi gorivo, poskupjet će i sve ostalo.
Koliko plaćamo po litri?
Tim istim građanima nije preostalo ništa drugo nego platiti ono što je država odredila. Trošarina se trenutno plaća po litri prodanog goriva na tržištu BIH (iznos ovisi o vrsti naftnog derivata, od 0,30 do 0,45 KM po litri). Plaćaju se dvije cestarine: prva je cestarina za održavanje cesta (0,15 KM po litri), a druga je cestarina za izgradnju autocesta i rekonstrukciju ostalih cesta (0,25 KM po litri derivata).
Od podataka o tome koliko je država uzela od vozača - mnogima će se zavrtjeti u glavi.
„Ukupan iznos naplaćenih cestarina za održavanje cesta (0,15 KM po litri) od 2006. do 31. srpnja 2026. iznosi četiri milijarde i 407 milijuna KM. Ukupan iznos naplaćenih cestarina za izgradnju autocesta i rekonstrukciju ostalih cesta (0,25 KM po litri derivata) od 2009. do 31. srpnja 2026. iznosi četiri milijarde i 660 milijuna KM“, rečeno je „Nezavisnim novinama“ iz Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine.
Dakle, na temelju cestarina prikupljeno je više od devet milijardi, a na temelju trošarina, od 2006. do 31. srpnja 2026. godine, prikupljeno je ukupno devet milijardi i 916 milijuna KM.
Kad se podvuče crta, oko 19 milijardi KM vozači su platili za cestarine i trošarine, a kad se tome doda PDV, iznos je drastično veći.
Inflacijska žarišta
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Istočnom Sarajevu, podsjeća da su entiteti počeli poduzimati mjere poput povrata novca na temelju kupnje naftnih derivata i kontrole marži.
"Na razini BiH nije ništa učinjeno, a prema svojim nadležnostima mogli su mijenjati zakone o trošarinama i PDV-u kako bi obuzdali rast cijene goriva kao inflacijsko žarište“, rekao je Mlinarević za „Nezavisne novine“.
Imali su, dodaje profesor, mogućnost da zakonom uvedu opciju privremenog smanjenja trošarine, koja bi bila vezana uz određeni prag cijene sirove nafte.
„Na primjer, predvidjeti mogućnost smanjenja trošarine na gorivo ako barel sirove nafte prijeđe granicu od 110 dolara. Uz ovu svojevrsnu plutajuću trošarinu, u dijelu koji se odnosi na obračun PDV-a, moguće je uvoznicima i distributerima nafte i naftnih derivata odrediti određenu osnovicu za primjenu PDV-a koja bi vrijedila sve dok cijena sirove nafte ne padne ispod utvrđenog cjenovnog praga. Na taj način bi dobili fleksibilne instrumente za kontrolu cijena goriva i obuzdavanje lančanih poskupljenja. Gubitak javnih prihoda bio bi ograničen i kompenziran, dok bi primjena mjere bila vezana uz trajanje cjenovnog šoka“, objašnjava Mlinarević.
Strah od gubitka prihoda
I Borivoje Simić, urednik poslovnog portala Indikator, ističe da su entiteti donijeli mjere, ali to, kako kaže, nije dovoljno da se ublaži utjecaj na cijene naftnih derivata i, posljedično, na rast inflacije.
„Država bi mogla, kao što su to učinile druge zemlje, primjerice Srbija i Crna Gora kroz smanjenje trošarina, ili Slovenija kroz izostavljanje biokomponente iz kalkulacije cijene goriva, odreći se dijela prihoda kako bi snizila maloprodajne cijene i tako pomogla stanovništvu i gospodarstvu. Kao što je poznato, prijedlog smanjenja trošarina svojevremeno je bio na dnevnom redu na razini države Bosne i Hercegovine, ali nije prošao jer postoji strah od gubitka prihoda“, kaže Simić.
Smatra da je mjera smanjenja trošarina potrebna i u BiH.
„S obzirom na to da se suočavamo s najvećim udarom poskupljenja naftnih derivata, a koji se kroz utjecaj inflacije može odraziti na cijelo gospodarstvo, mislim da bi državne vlasti trebale posegnuti za mjerom smanjenja trošarine, koja je zapravo jedina dostupna, a mogla bi, ako ne neutralizirati, onda barem ublažiti cjenovni šok“, ističe Simić.
Kao što je poznato, dodaje, situacija s rezervama nafte je loša. U Federaciji BiH, prema Simiću, postoje određene rezerve, ali su nedovoljne, te se koriste za intervenciju u slučaju eventualnog nestanka nafte na tržištu, a ne u svrhu intervencije radi snižavanja cijene, dok u RS-u rezervi nema. Prema Simiću, naša jedina sreća je što naftne tvrtke dobro funkcioniraju.
"Neki imaju i značajne skladišne kapacitete, tako da smo do sada naftnu krizu prebrodili bez nestašica ili većih problema, čak bih se usudio reći i bolje od nekih zemalja u okruženju“, naglasio je Simić u izjavi za „Nezavisne novine“.
Smanjenje opterećenja
I Goran Mrkić, urednik poslovnog portala BiznisInfo, smatra da država nije poduzela značajne mjere kako bi ublažila izravne i neizravne posljedice rasta cijena goriva za građane i gospodarstvo. A povećanje cijena goriva, dodaje, nije problem samo za one koji toče na pumpama, jer se vrlo brzo prelijeva na cijene brojnih proizvoda i usluga kroz prijevoz i ostale troškove.
„Država svakako ima prostora za reakciju, prije svega privremenim smanjenjem fiskalnog opterećenja goriva, ali i ciljanim mjerama prema onima koji su najviše pogođeni. Istovremeno, važno je pojačati nadzor nad tržištem kako povećanje cijena energije ne bi poslužilo kao opravdanje za povećanja cijena koja nisu proporcionalna stvarnom povećanju troškova“, rekao je Mrkić.
Dodaje, posebno je važno reagirati na vrijeme, jer kada se više cijene goriva jednom preliju na cijeli lanac i podignu cijene roba i usluga, vrlo ih je teško kasnije vratiti na prijašnju razinu.
„Dugoročno gledano, Bosna i Hercegovina mora raditi na smanjenju energetske ovisnosti i stvaranju mehanizama koji bi građane i gospodarstvo učinili manje osjetljivima na svaki novi poremećaj na svjetskom tržištu“, rekao je Mrkić za „Nezavisne novine“.
Što rade entitetske vlasti?
Podsjećamo, Vlada Federacije prošli je tjedan produžila ograničenje marže na naftne derivate za još 90 dana. U veleprodaji marža iznosi najviše 0,06, a u maloprodaji 0,25 KM po litri.
„Ograničavanje marži ne može zaustaviti promjene svjetskih cijena nafte i nabavnih cijena goriva, ali može osigurati da se teret tih promjena dodatno ne povećava“, rekao je federalni ministar trgovine Amir Hasičević.
I u Republici Srpskoj, Uredba o utvrđivanju marže pri formiranju cijena naftnih derivata, koja je na snazi od travnja 2021. godine, propisuje maksimalne marže od 0,06 KM po litri u veleprodaji i 0,25 KM po litri u maloprodaji.
Osim toga, na benzinskim postajama koje sudjeluju u provedbi ove mjere bilo je moguće smanjiti cijenu bezolovnog benzina i dizelskog goriva za 0,10 KM po litri.
„Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske kontinuirano prati događanja na tržištu naftnih derivata, a ograničavanje marži i izravna podrška pri kupnji goriva ostaju među ključnim mjerama usmjerenim na ublažavanje posljedica rasta cijena, zaštitu životnog standarda građana i očuvanje stabilnosti opskrbe“, rekli su za „Nezavisne novine“ iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske.
Skuplje od četiri KM
Istovremeno, na razini BIH, gdje se najviše može učiniti za građane, vlada muk. A cijene vrtoglavo rastu, pa na nekim mjestima u Kneževu litra dizela košta više od četiri KM.
U Banja Luci se jučer, u ponedjeljak, 21. rujna, situacija razlikovala od pumpe do pumpe - na nekima je dizel koštao i do 3,85 KM, dok je benzin znatno jeftiniji.
Za puni spremnik od 50 litara, u automobilu s dizelskim motorom, potrebno je gotovo 200 maraka. Ako pitate političare, koji ne pune spremnike u službenim limuzinama koje voze iz vlastitog džepa, što misle o ovoj cijeni, kao i obično, ponovit će da je gorivo ovdje među najjeftinijima u Europi. "Zaboravili su", međutim, reći kolika je prosječna plaća ili mirovina u Banja Luci i Sarajevu, a kolika je u Ljubljani, Beču ili Berlinu.
