Prvi polufinalisti Svjetskog nogometnog prvenstva su igrači Francuske koji su u Bostonu, u četvrtfinalnom ogledu, nadigrali i svladali Maroko s 2-0 (0-0) u reprizi polufinala s prošlog prvenstva.
Francuska je u polufinalu Svjetskog prvenstva. I to potpuno zasluženo, nakon utakmice u kojoj je od prve minute izgledala kao reprezentacija koja zna da je jača, brža, opasnija i zrelija od Maroka. Francuska ide na boljeg između Španjolske i Belgije.
Završilo je 2:0, ali taj rezultat čak i ne govori dovoljno o francuskoj dominaciji. Momčad Didiera Deschampsa kontrolirala je utakmicu gotovo od početka do kraja, stvarala šanse, promašivala, lomila se o sjajnog Bona i dugo čekala trenutak u kojem će se marokanski zid konačno raspasti.
Dogodilo se to u nastavku. Kylian Mbappé u 60. minuti i Ousmane Dembélé u 66. minuti u samo su šest minuta riješili četvrtfinale i poslali Francusku među četiri najbolje reprezentacije svijeta.
Francuska je posebno dominantna bila u prvom poluvremenu. Maroko je teško izlazio iz svoje polovice, nije uspijevao povezati igru ni ozbiljnije zaprijetiti, a sve opasnosti pred svojim golom gasio je čudesni Bono.
Marokanski vratar imao je večer koja je neko vrijeme mirisala na novu veliku priču Mundijala. Branio je sve što je mogao, zaustavljao francuske pokušaje, a vrhunac je stigao kada je obranio jedanaesterac Mbappéu. U tom trenutku činilo se da Maroko možda može preživjeti i utakmicu koja je gotovo cijelo vrijeme išla u jednom smjeru.
No pritisak Francuske bio je prevelik. Takvu dominaciju teško je izdržati 90 minuta.
Ova pobjeda Francuske nije bila samo prolazak u polufinale. Bila je poruka konkurenciji. Deschampsova momčad ima brzinu, širinu, iskustvo i zvijezde koje rješavaju utakmice kada se sve počne lomiti.
Mbappé je promašio penal, ali se vratio golom. Dembélé je potvrdio pobjedu. Francuska je pokazala da može dominirati, strpljivo čekati i kazniti protivnika čim se otvori prvi pravi prostor.
Maroko je bio hrabar kroz turnir, ali protiv ovakve Francuske jednostavno nije imao dovoljno. U Bostonu je naletio na reprezentaciju koja je izgledala kao da joj četvrtfinale nije cilj, nego samo još jedna stanica na putu prema samom kraju.
