“Napravljen je kao poklon fanovima za 13-ogodišnju posvećenost priči i tome što su od serije napravili fenomen kakav danas jeste”, jasno je podcrtao Murphy.
Recenzija: „Peaky Blinders: The Immortal Man“
„Peaky Blinders: The Immortal Man“- emotivni epilog jedne televizijske epohe odnedavno je dostupan na Netflixu.
Ovo nije samostalan film, biti to pokušava biti. Kako je i sam Steven Knight naglasio, riječ je o poklonu fanovima koji su više od desetljeća živjeli uz ovu priču. Bez prethodnih sezona, iskustvo je nepotpuno; s njima – gotovo razorno.
Radnja prati izoliranog Tommyja Shelbyja, kojeg još jednom briljantno tumači Cillian Murphy, dok njegov sin Duke preuzima obiteljske poslove, upuštajući se u moralno kompromitirane saveze usred Drugog svjetskog rata. Taj generacijski sukob – otac koji se bori s duhovima prošlosti i sin gladan moći – nosi čitav film. Upravo tu leži njegova snaga: u tišini, pogledima i neizgovorenom.
Murphy ponovno dokazuje zašto je srce ove franšize – njegova „gluma očima“ ovdje dostiže vrhunac. No, pravo iznenađenje dolazi kroz Dukea, kojeg tumači Barry Keoghan. Njegova transformacija je uvjerljiva, snažna i gotovo prirodna, kao da gledamo nastavak već poznatog lika, a ne reinterpretaciju. Ulogu antagoniste solidno nosi Tim Roth, dok Rebecca Ferguson donosi potrebnu težinu i eleganciju.
Vizualno i produkcijski, film ostaje vjeran seriji – ali s dodatnom dozom filmske raskoši. Scene eksplozija, ratna pozadina i glazba (posebno završnica uz „Hunting the Wren“) daju osjećaj zatvaranja kruga. Dijalozi su poetični, ponekad na ivici pretencioznosti, ali nikad ne prelaze u praznu stilizaciju – što je tanko uže kojim Knight vješto balansira.
Ipak, film nosi i određenu gorčinu. Nedostaju neka poznata lica, a osjećaj konačnosti nije potpun – više djeluje kao oproštaj od Tommyja nego od cijelog svijeta „Peaky Blindersa“. Upravo zato ostaje bojazan da će eventualni nastavci teško dostići ovu razinu.
Zaključak:
„The Immortal Man“ nije film za slučajne gledatelje. To je emotivno, mračno i poetično zatvaranje jedne velike priče – nagrada za vjerne fanove i bolan podsjetnik da se neke epohe ne mogu nastaviti bez gubitka njihove suštine.
