Papir, šalteri i čekanje i dalje su dio svakodnevnog života građana Bosne i Hercegovine. Istovremeno, digitalne tehnologije mijenjaju način pohrane dokumenata, razmjene podataka i obavljanja administrativnih zadataka. Proces koji bi trebao donijeti manje birokracije i učinkovitiji rad institucija u BiH još je u ranoj fazi
Nedostaje vam jedan papir“, „Nedostaje vam uplatnica“, „Ovo je nečitko“ - i tako do kraja života. U redu i na šalteru. „Juranje za papirom“ je sleng izraz koji je jedva ušao u naše rječnike.
„Ništa se ne mijenja. Sve je isto kao i prije 20 godina. Gdje god idete, čekate. Trebaju vam papiri, treba vam uputnica. Što god vam treba, čekamo“, „Izgubite puno vremena, a onda dugo čekate na te papire, pa ne stignete na vrijeme. Uvijek vam nešto nedostaje“, „Papiri i samo papiri. Mislim da nema nijedne zemlje u kojoj traže još papira“, „Imam sestru i rođake izvan BiH i oni nikad ne razumiju zašto toliko dugo hodamo okolo. Vrlo je teško s privatnim papirima, posebno za starije osobe koje ne razumiju ili su u većini slučajeva nepismene .“
Vlasti priznaju da zaostajemo za zemljama regije. Digitalizacija postoji, ali ne postoji jedinstveni sustav. Dodatni problem je decentralizirana organizacija države.
„Slovenija, koja je centralizirana država, već 18 godina radi na digitalnoj transformaciji. Nisu imali problema s kantonima, entitetima i određenim blokadama. To je složen zadatak. Međutim, iako kasnimo, možemo sustići. Ako smo danas svi iskreni i predani provedbi digitalne transformacije, možemo je završiti za pet godina, tako da se to sustavno riješi i zaokruži “, rekao je Hajrudin Ćuprija, ravnatelj Arhiva Federacije BiH.
„Moramo razlikovati digitalizaciju od digitalne transformacije. Nije dovoljno nabaviti novu opremu, neki novi softver, morate imati koncept. Dakle, morate imati novu filozofiju institucije, kako bi institucije postale učinkovitije. Da mi, građani ili tvrtke, ne moramo hodati od šaltera do šaltera. To pojeftinjuje rad, ubrzava procese i samim tim postajemo konkurentni “, dodao je Almin Mališević iz Gospodarske komore Federacije BiH.
Međutim, digitalna transformacija nije stvar izbora, već nužnost. Europska unija to zahtijeva i od Bosne i Hercegovine. Za provedbu ovog procesa bit će potreban novi zakon o arhivskom gradivu, ali čak ni to neće ukloniti sve postojeće prepreke.
Teško će nam biti stvoriti nešto gdje imamo jedan centralni portal gdje možete sve završiti. Jer i danas, u analognom sustavu, morate za nešto ići u općinu, za nešto u kanton. Isto je i u digitalnom obliku. Samo zajednička suradnja svih institucija i zajednički napredak omogućit će tako nešto “, objasnio je Almir Badnjević, ravnatelj Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA).
No digitalizacija se ne odnosi samo na dokumente u online obliku. Umjetna inteligencija također može pomoći u cijelom procesu. Iako nudi ogromne mogućnosti, treba je koristiti s oprezom.
„Korištenje umjetne inteligencije isključivo kao chatbotova može biti vrlo opasno jer, s aspekta zaštite dokumenata i podataka, ne smijete slati dokumente u neka neovlaštena okruženja na čitanje, analizu i slično, tako da s tog gledišta morate biti vrlo oprezni “, rekao je Admir Kulić, direktor IT tvrtke.
Digitalizacija bi trebala značiti kraj beskrajnog prikupljanja dokumenata i hodanja od institucije do institucije. Bosna i Hercegovina je još daleko od toga, pa će građani još neko vrijeme biti poštari, razmjenjujući podatke koje država već ima između institucija.
