Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život, a slavi se svake godine 2. studenoga. Na taj dan se prisjećamo svih onih kojih više nema i koje smo izgubili. Prema tradiciji, na taj se dan obilaze grobovi pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u većini
Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život, a slavi se svake godine 2. studenoga. Na taj dan se prisjećamo svih onih kojih više nema i koje smo izgubili.
Prema tradiciji, na taj se dan obilaze grobovi pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u većini zemalja i neradni dan, premjestio na 1. studenog.
Dušni dan posvećen je pokojnicima, a nastao je na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem prvog tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i Dušni dan.
Taj spomendan godine 998. sveti Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno o tisuću benediktinskih samostana. Preko blagdana benediktinaca proširio se na Europu, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311.
Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život, a slavi se svake godine 2. studenoga. Na taj dan se prisjećamo svih onih kojih više nema i koje smo izgubili.
Ide se na groblje, moli za duše pokojnika, pale se svijeće i odlazi na svetu misu kako bi nas molitve povezale s pokojnicima kojih više nema.
To dan kad sva katolička groblja sjaje najvećim sjajem, a običaj je da se kao znak sjećanja na preminule održavaju i mise zadušnice.
