Nakon izbora 2014. godine, Vijeće ministara i Vladu Federacije Bosne i Hercegovine dobili smo tek nakon 170 dana, odnosno 5,5 mjeseci, u ožujku sljedeće godine, dok Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije ni formirana nakon izbora 2018. godine, već smo sve četiri godine imali Vladu Fadila Novalića u tehničkom mandatu. Na Vijeće ministara čekali smo 14,5 mjeseci, odnosno 442 dana. Sve je bilo zaustavljeno osim isplate plaća političarima, a građani su u svojim prepirkama izgubili još četiri godine. Vidimo li sličan scenarij?
Predsjednik HDZ-a 1990. Ilija Cvitanović kaže, i nije daleko od istine, da ćemo, prema svemu do sada viđenom u pregovorima između političara o formiranju nove vlade, „čekati da se formira Vijeće ministara“.
„Mislim da se čak i 2027. može potpuno zaboraviti. Možete vidjeti razne najave stranaka bez kojih je teško formirati Vijeće ministara. Pred nama je težak proces i nije realno da će se ono brzo formirati. Čak mislim da se ni Vlada Federacije neće brzo formirati. Ne očekujem to prije travnja ili svibnja“, kaže Cvitanović.
Što nam govori trenutna praksa formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini nakon izbora? On nam kaže da Cvitanović uopće nije pesimist , čak je, u kontekstu nekih ranijih godina, njegovo predviđanje optimistično. Tako smo 2010. godine čekali punih 495 dana, odnosno 16,5 mjeseci, na formiranje Vijeća ministara, a federalna vlada je potvrđena tek u proljeće 2011., nakon 5,5 mjeseci.
Nakon izbora 2014. godine, Vijeće ministara i Vladu Federacije Bosne i Hercegovine dobili smo tek nakon 170 dana, odnosno 5,5 mjeseci, u ožujku sljedeće godine, dok Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije ni formirana nakon izbora 2018. godine, već smo sve četiri godine imali Vladu Fadila Novalića u tehničkom mandatu. Super. Na Vijeće ministara čekali smo 14,5 mjeseci, odnosno 442 dana. Sve je kasnilo osim isplate plaća političarima, a građani su u svojim prepirkama izgubili još četiri godine.
Izvješće o napretku
Nakon izbora 2022. godine, Vijeće ministara dobili smo u siječnju sljedeće godine, nakon rekordnih 115 dana, dok je Vlada Federacije potvrđena nakon nekih 7 mjeseci, u travnju sljedeće godine, dan nakon Schmitovih amandmana na Ustav BiH.
Četiri godine kasnije , vidimo da nam ni to nije puno pomoglo, niti spriječilo političare da unište sve što se moglo uništiti u sljedeće tri godine, izgubivši 108 milijuna eura iz Plana rasta i toliko nas unazadivši na europskom putu da smo ovih dana dobili najgore ikad objavljeno Izvješće Europske komisije o BiH, u kojem smo "potonuli" po svim mogućim i nemogućim parametrima.
Ironično, izvješće je o „napretku“, ali većina onih koji o tome danas govore i pišu nekako se srame spomenuti taj dio, pa ga uglavnom „zaborave“. Dakle, praktički ove godine imamo izvješće o regresiji.
„Bosna i Hercegovina nastavila je javno deklarirati svoju predanost europskim integracijama kao strateškom cilju, a istovremeno se sve više udaljavala od svog europskog puta. Političko pozicioniranje, zapaljiva retorika i narativi usmjereni protiv EU bili su sve izraženiji uoči općih izbora“, navodi se, između ostalog, u izvješću koje upozorava da smo nazadovali u područjima slobode medija, vladavine prava, funkcioniranja pravosuđa, borbe protiv korupcije, zaštite temeljnih prava i funkcioniranja demokratskih institucija, dok potreban napredak nije postignut u nizu drugih ključnih područja, uključujući javnu upravu i gospodarstvo.
Ništa ne nedostaje.
Primjerice, u istom razdoblju, prema Izvješću, Crna Gora je ostvarila izniman napredak i privremeno zatvorila 21 pregovaračko poglavlje, Albanija je otvorila posljednji preostali klaster i ispunila mjerila za privremeno zatvaranje četiri poglavlja, dok je čak i Moldavija otvorila četiri pregovaračka klastera i ispunila uvjete za otvaranje svih preostalih.
Kamo sada idemo?
Nećemo nikamo stići, čini se . Pregovarački timovi su formirani, neke koalicije su već na vidiku, neke su (polu)najavljene, ona između HDZ-a i SNSD-a je jedina sigurna, a to za nas nije ni dobra ni nova vijest.
Puno se priča o tome tko će s kim raditi, tko protiv koga, (ne)prihvatljivosti partnerstava, ovom ili onom bloku, a svima im je zajedničko da se bitni problemi građana Bosne i Hercegovine i ove zemlje jedva ili uopće ne spominju u njezinom daljnjem napretku.
Ovih dana rijetko ili nikad ne čujemo ili ne čitamo o povećanju plaća i mirovina , smanjenju troškova života, stanju zdravstva i obrazovanja, odlasku mladih i demografskom iscrpljivanju, onečišćenju zraka i zaštiti okoliša te konkretnim rokovima za europske reforme koje bi donijele izravne koristi građanima.
Istina je da ih mediji i narod ne pitaju puno o tome , pa što bi si oni sami ponudili?
JE LI CVITANOVIĆ U PRAVU?
Uzimajući sve u obzir, Ilija Cvitanović je vjerojatno u pravu sa svojim tmurnim najavama, a put do nove vlade, a time i stvaranja prilike da se počnu donositi važne pouke na korist građana BIH, vjerojatno će biti dug i popločan lošim namjerama.
Ali, pokušajmo biti malo optimistični u ovom trenutku i zamislimo situaciju u kojoj se odjednom pojavi neka nevidljiva sila koja rješava situaciju, "zavrće ruke političarima", i nemojmo pretjerivati s optimizmom, do 25. siječnja dobivamo Vijeće ministara BiH , kao što je bio slučaj nakon parlamentarnih izbora 2022. godine.
Kao što smo spomenuli, zbog kašnjenja s Reformskom agendom 2025 , BiH je već izgubila 108 milijuna eura iz Plana rasta.
Dobra vijest je da su zažmirili i dali nam priliku da (ipak) primimo 373,9 milijuna eura iz Plana rasta ! Dobili smo dodatni rok za ispunjenje 50 reformskih koraka koje smo trebali, ali nismo ispunili, do prosinca 2025.
Loša vijest je da je novi rok 31. prosinca 2026., do kada čak ni u ovom optimističnom scenariju nećemo imati Vijeće ministara.
Možemo li to učiniti?
Reforme uključuju digitalizaciju, poboljšanje poslovnog okruženja, energetsku tranziciju, obrazovanje i vještine te vladavinu prava, a sve kako bi se nekako "rastegnulo" ispunjenje 50 koraka , isplata, uključujući predfinanciranje, nije moguća dok se ne potpišu i ne stupe na snagu Ugovor o kreditu i Ugovor o zajmu .
Za sada – španjolsko selo . A da ne spominjemo sva ostala pitanja i zakone važne za građane koje nitko ne prisiljava političare da usvoje.
Dok se ne imenuje novi, Vijeće ministara moglo bi raditi na ovom i drugim važnim pitanjima za građane ove zemlje u tehničkom mandatu , ali s obzirom na to koliko su na svemu radili dok su još bili na dužnosti, imamo malo nade. Osim nekog novog roka, koji je u najboljem slučaju prosinac 2027., što je ujedno i konačni rok do kojeg bismo mogli izgubiti svih 976,6 milijuna eura predviđenih Planom rasta.
S obzirom na prethodna iskustva i realnu mogućnost da do tada uopće nećemo imati Vijeće ministara, teško je biti optimističan.
Najbolje za političare je to što ih, kao i u slučaju već izgubljenih 108 milijuna eura, nitko neće pozvati na odgovornost, niti će pokazati da su se pretjerano srezali. Za njih je Bosna i Hercegovina doista zemlja prilika. Dok je za nas ona zemlja propuštenih prilika.
Izabrali smo – evo ga.
