|Urednik
Službena brojka od 3,4 milijuna registriranih birača prkosi svim demografskim procjenama i statistikama na terenu. Analiza portala InFocus otkriva tri ključna sustavna propusta zbog kojih je bh. izborni popis postao administrativni apsurd.
Nakon svakog izbornog ciklusa u Bosni i Hercegovini, u fokus javnosti i analitičkih krugova ponovno dolazi podatak Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) o ukupnom broju registriranih birača. Brojka koja se redovito kreće oko 3,4 milijuna građana s pravom glasa već godinama izaziva opravdanu skepsu javnosti. Prema svim relevantnim demografskim procjenama, ali i parcijalnim podacima statističkih agencija, ova administrativna brojka potpuno je nerealna i prkosi činjeničnom stanju na terenu.
Kako je moguće da zemlja koja proživljava povijesni demografski slom na papiru ima izborni rezervoar koji odgovara populaciji znatno većih država? Odgovor ne leži u teorijama zavjere, već u dubokim, sustavnim anomalijama bh. administracije i tri ključna faktora.
1. Matematika apsurda: Biračko tijelo čini 130% stvarnog stanovništva?
Da bi se shvatio razmjer ovog problema, dovoljno je usporediti podatke Agencije za statistiku BiH i SIP-a. Prema procjenama domaćih demografa i međunarodnih organizacija, u Bosni i Hercegovini trenutačno stvarno živi između 2,4 i 2,5 milijuna stanovnika. Od tog broja, oko 15% čine maloljetne osobe (djeca i mladi do 18 godina) koje po zakonu nemaju pravo glasa.
Kada se od stvarnog broja stanovnika oduzme taj postotak, dolazimo do podatka da u zemlji fizički boravi tek oko 2,1 milijun punoljetnih građana. Usporedimo li to sa službenim izbornim popisom od 3,4 milijuna birača, dolazimo do frapantnog zaključka: bh. popis birača je za čak 60% veći od stvarnog broja punoljetnih stanovnika u zemlji. Administrativno gledano, biračko tijelo u BiH čini nevjerojatnih 136% realne populacije.
2. Pasivna registracija i nerealna slika izlaznosti
Temeljni problem bh. izbornog popisa je sustav takozvane pasivne registracije birača. Popis se ažurira automatski povlačenjem podataka iz baze Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA).
U praksi to znači da svaki državljanin BiH koji posjeduje važeću osobnu iskaznicu automatski postaje registrirani birač. Činjenica da stotine tisuća tih ljudi fizički ne borave u BiH za izborni sustav je potpuno nebitna.
Zbog ovakve metodologije, matematika izlaznosti na bh. izborima potpuno je iskrivljena. Kada se objavi da je izlaznost na izborima 50%, to se računa na bazi od 3,4 milijuna ljudi. Međutim, ako se broj izašlih birača (oko 1,7 milijuna) podijeli sa stvarnim brojem punoljetnih građana koji žive u zemlji (2,1 milijun), stvarna izlaznost u BiH iznosi preko 80%. Fiktivna baza birača umjetno stvara privid masovne apatije građana.
3. Dijaspora i tromost matičnih knjiga
U proteklih petnaest godina Bosnu i Hercegovinu je, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije, napustilo više od pola milijuna stanovnika. Valovi iseljavanja doslovno su ispraznili čitave regije. Procjenjuje se da preko 35% ukupnog broja ljudi s važećim bh. dokumentima danas trajno živi i radi u inozemstvu.
Budući da velika većina njih nikada službeno nije odjavila prebivalište u matičnim općinama, oni pravno ostaju dio stalnog biračkog popisa. Dodatni problem je tromost uvezanosti općinskih matičnih ureda s centralnom bazom podataka građana. Brisanje preminulih osoba, osobito onih koji preminu u inozemstvu, odvija se izrazito sporo, što u izbornim godinama redovito otvara prostor za sumnje u manipulacije takozvanim "umrlim dušama".
Dok se broj stvarnih stanovnika u zemlji svakodnevno smanjuje, službena brojka od 3,4 milijuna birača ostaje spomenik nefunkcionalne birokracije. Bez korjenite reforme zakona o prebivalištu i novog, stvarnog popisa stanovništva, bh. izbori pratit će se kroz prizmu iskrivljene statistike u kojoj papir trpi sve, a stvarnost pokazuje posve drugu sliku.
