Ana Mrnjavac, majka čiji glas nikad neće utihnuti

“Nevjerojatno je da nitko nije reagirao”

Ana Mrnjavac kaže da povremeno prima pozive od ljudi koji tvrde da je Denisov slučaj kod njih danas drugačije reagirao.

„Bilo je takvih situacija, uglavnom su to bile dame iz prošlog, predratnog vremena, žene koje imaju empatije i znaju reagirati. Denisovu smrt su doživjele kao strašnu tragediju “, kaže ona.

Međutim, dodaje da je takvih primjera malo te da joj je šutnja građana u vrijeme zločina i danas neshvatljiva.

“Nevjerojatno mi je da se nitko u tom tramvaju nije oglasio, da nitko nije vikao, upozorio tu djecu. To mi je i danas neshvatljivo. Da je bilo ikakve reakcije, uvjerena sam da se tragedija ne bi dogodila “, naglašava.

“Ljudi su napuštali zemlju zbog Denisove smrti”

Mrnjavac svjedoči i o obiteljima koje su odlučile napustiti Bosnu i Hercegovinu nakon Denisovog ubojstva.

„Imam prijatelje koji su napustili zemlju sa svojom djecom nakon Denisove tragedije. Rekli su: ovdje nema sretne budućnosti za našu djecu “, kaže ona.

Društvo koje se budi samo nakratko

Govoreći o širem kontekstu nasilja, Ana Mrnjavac ističe da se društvo budi samo nakratko, nakon tragedija.

„Svi se probude kada se dogodi zločin. To traje deset dana ili mjesec dana, a onda sve opet padne u apatiju. Oni koji bi mogli nešto promijeniti ostaju gluhi i nijemi “, kaže.

Dodaje da je prije Denisove smrti i sama vjerovala da se takve stvari događaju “negdje i drugima”.

“Nikad nisam mogla zamisliti da će Denis naići na takve huligane. Mislila sam – to je neka druga strana grada. Nažalost, život me uskratio “, ističe.

Spomenik koji nikada nije podignut

Iako je Denis postao simbol borbe protiv maloljetničke delinkvencije, ni nakon 18 godina na mjestu njegovog ubojstva ne postoji spomen-obilježje.

„To govori samo za sebe. Denis je simbol borbe protiv nasilja u ovom gradu. Taj znak bi bio trajno upozorenje svima – i djeci i odraslima “, kaže njegova majka.

Nove inicijative i nada za mlade ljude

Unatoč razočaranju, Ana Mrnjavac ističe i pozitivne događaje – memorijalni turnir u školi, proglašenje 6. veljače Danom borbe protiv maloljetničke delinkvencije u Kantonu Sarajevo te državnu nagradu “Denis Mrnjavac” .

„To me je istovremeno dirnulo i usrećilo. Možda je to čak i snažnije od spomenika – to što se kroz škole i obrazovanje djeci govori o tim slučajevima i što se podiže svijest “, naglašava.

Posebno emotivno govori o nagradi koju je dodijelilo Vijeće ministara BiH.

„Kad vidim koliko su ta djeca divna, koliko su spremna pomoći drugima, stvarno vjerujem da još uvijek ima nade. Bilo je teško odabrati samo troje “, kaže.

“Svjetska pravda ne postoji”

Na pitanje o pravdi, Ana Mrnjavac odgovara bez oklijevanja.

“Nema pravde. Ova zemaljska pravda ne postoji. Moje dijete više nikada neće vidjeti svjetlo dana, a ubojice danas žive slobodno “, kaže.

Sjeća se i suđenja.

„Prisustvovala sam suđenjima dvije i pol godine. Nisam morala, ali sam osjećala potrebu biti s Denisom, čak i posthumno “, ističe.

Lekcija koja mora ostati

Iako priznaje da pravda ne postoji, Ana Mrnjavac smatra da ta lekcija mora ostati živa – kroz mlade, obrazovanje i aktivizam.

„Ako se djeci stalno na ovo podsjeća, vjerujem da će se kloniti nasilja. To je ono čemu se još uvijek nadam “, zaključuje.

Podsjetimo se- Denisa Mrnjavca ubio je Nermin Sikirić uz pomoć Ademira Lelovića i Berina Talića.

Ubojica i njegovi suučesnici već su na slobodi, budući da je tada 17-godišnji Sikirić osuđen na 10 godina zatvora (maksimalna kazna za maloljetnika, Lelović 15, a Talić 10, piše Klix) .