
Zločin počinjen u selu Dusina kod Zenice 26. siječnja 1993. godine jedan je od onih događaja iz rata u Bosni i Hercegovini koji su ostali duboko urezani u kolektivno pamćenje Hrvata, ali su istodobno sustavno potiskivani s razine šire javne svijesti.
Iako se dogodio u ranoj fazi hrvatsko-bošnjačkog sukoba, Dusina je postala simbol neravnopravnog odnosa prema žrtvama i selektivnog pristupa ratnim zločinima.
Toga dana pripadnici Armije BiH napali su hrvatsko selo Dusinu, pri čemu je ubijeno deset hrvatskih civila i vojnika, uključujući i zapovjednika HVO-a na tom području. Među ubijenima bilo je i onih koji nisu sudjelovali u borbenim djelovanjima, što ovaj napad jasno svrstava u kategoriju ratnog zločina. Selo je nakon napada opljačkano i spaljeno, a preživjelo stanovništvo protjerano.
Iz hrvatske perspektive, Dusina nije samo mjesto zločina, nego i primjer kako su Hrvati u središnjoj Bosni vrlo brzo od sugrađana postali meta. Napad na Dusinu dogodio se u trenutku kada su odnosi između HVO-a i Armije BiH već bili ozbiljno narušeni, ali još uvijek bez otvorenog, sveobuhvatnog sukoba. Upravo zato ovaj zločin ima posebnu težinu: on pokazuje da je spirala nasilja započela planski i bez jasne vojne nužnosti.
Ono što dodatno opterećuje sjećanje na Dusinu jest pravosudni epilog – ili točnije, njegov izostanak u punom smislu riječi. Iako su pojedini pripadnici Armije BiH procesuirani, kazne i opseg odgovornosti nikada nisu dali osjećaj pravde obiteljima žrtava. U hrvatskoj javnosti prevladava uvjerenje da Dusina nikada nije dobila pažnju kakvu zaslužuje, osobito u usporedbi s drugim ratnim zločinima koji su s pravom postali dijelom međunarodnog diskursa.
Zločin u Dusini također razotkriva širi problem narativa o ratu u BiH, u kojem su Hrvati često svedeni na sporedne aktere ili jednostrano prikazani isključivo kao počinitelji, a ne i kao žrtve. Takav pristup ne samo da je povijesno netočan, nego dugoročno produbljuje nepovjerenje među narodima i onemogućava iskreno suočavanje s prošlošću.
Iz hrvatske perspektive, govoriti o Dusini nije pokušaj relativizacije tuđe patnje, nego zahtjev za jednakim kriterijima. Bez priznanja svih žrtava i bez dosljedne osude svih zločina, bez obzira na nacionalnost počinitelja, nema ni stvarnog pomirenja. Prešućivanje Dusine ne pomaže miru – ono samo produžava nepravdu.
Tri desetljeća kasnije, Dusina ostaje mjesto tišine, ali i opomene. Opomene da se istina ne može graditi selektivno i da zločini nad Hrvatima u BiH nisu fusnota povijesti, nego njezin sastavni i bolni dio. Dok god se o Dusini govori tiho ili nikako, rat u Bosni i Hercegovini neće biti završen – barem ne u moralnom smislu.

Zdravstveni bilten Zulfikara Ališpage gotovo je moguće navijati prema sudskom kalendaru. Kad se približi ročište na Sudu BiH u predmetu za ratne zločine u Trusini, uslijede liječničke potvrde, pogoršanja zdravstvenog stanja ili nove proceduralne prepreke. Istodobno, kada treba doći na sud zbog vlastitih tužbi, zdravstvene tegobe kao da nestanu. Najnovija odgoda ponovno otvara pitanje može li pravosuđe nakon 16 godina privesti kraju jedan od najdugotrajnijih procesa za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
1. lip 2026.
Pročitaj više
Gotovo svake godine nakon Kurban-bajrama u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine pojavljuju se isti prizori koji izazivaju ogorčenje građana i upozorenja stručnjaka.
1. lip 2026.
Pročitaj više
BUSOVAČA – U okviru ovogodišnje manifestacije „Hrvatsko proljeće Središnje Bosne“, u četvrtak, 4. lipnja 2026. godine, s početkom u 19 sati, u Gradskom parku u Busovači održat će se treće izdanje kulturno-gastronomskog događaja pod nazivom „Hercegovina u Busovači.
1. lip 2026.
Pročitaj više
Karate klub Mladost Vitez ostvario je izvanredan uspjeh na Balkanskom prvenstvu održanom u Istanbulu, gdje je nastupilo više od 1.670 natjecatelja iz 13 zemalja regije. Viteški karataši kući se vraćaju s čak pet balkanskih medalja, među kojima su i dvije zlatne, potvrdivši još jednom kvalitetan rad kluba i njegovih trenera.
1. lip 2026.
Pročitaj više