|Urednik
Na današnji dan 4. kolovoza 1995. godine započela je legendarna akcija Hrvatske vojske i policije koja je jednom za svagda zapečatila velikosrpske planove na području Republike Hrvatske. Inače, operacija ”Oluja” se i danas proučava na američkim vojnim školama kao primjer savršeno izvedene operacije.
Na bojišnici dugoj više od 630 kilometara, Hrvatska vojska i specijalna policija krenule su u oslobađanje domovine. U samo nekoliko dana oslobođeno je više od 10.400 četvornih kilometara okupiranog teritorija. No, s distance od tri desetljeća, o veličini ove operacije danas možda najbolje govore oni koji su je gledali sa strane – od Washingtona, preko Ankare, do Bihaća.
Dok regionalni politički krugovi i danas pokušavaju nametnuti različite narative, povijesni dokumenti i izjave nepristranih međunarodnih aktera govore samo jedno: „Oluja“ je bila legitimna, kirurški precizna operacija koja je prekinula krvoproliće na ovim prostorima.
'Zeleno svjetlo' iz Washingtona i spas časti Europe
Jedan od najvažnijih aspekata „Oluje“ bio je njezin humanitarni i regionalni značaj. Samo dvadeset dana prije operacije, cjelokupna srpska vojna armada pokrenula je operaciju „Mač“ s ciljem zauzimanja Bihaća. Da je Bihać pao, uslijedio bi masakr gori od onog u Srebrenici, gdje je Mladićeva vojska ubila više od 8 tisuća ljudi.
Tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, otvoreno je priznao kakve su se diplomatske igre vodile iza kulisa:
„Mi cijenimo vašu voljnost da prolijete krv i uložite sredstva da bi se prekinula opsada Bihaća. Želimo vas upozoriti da ne tražite našu pomoć ako stvari ne pođu u dobrom smjeru... Iako sam rekao: ‘Ovo nije zeleno svjetlo’, Tuđman je odgovorio: ‘Da, da, to nije zeleno svjetlo’. Ali to je bilo zeleno svjetlo, naravno, i ja sam to znao, a znali su i ljudi u Washingtonu.”
Galbraith je također jasno podcrtao da je hrvatska vojna intervencija u BiH poduzeta na službeni zahtjev Sarajeva, u skladu s člankom 51. Povelje UN-a o pravu na samoobranu: „Zemlja koja pomaže svom susjedu u obrani vlastitog teritorija nije agresor.“
Značaj Hrvatske u tim najtežim godinama možda je najbolje sažeo Mehmet Ali Bayar, bivši vanjskopolitički savjetnik turskog predsjednika Demirela:
"Bez turske pomoći, mnoge stvari ne bi bile moguće. A bez hrvatske pomoći, nijedna od tih pomoći ne bi mogla proći. Hrvatska je bila ključna u spašavanju časti Europe. Dopustite da to jasno kažem – časti Europe.“
Hvala Hrvatskoj iz usta zapovjednika Armije BiH
O tome što je „Oluja“ značila za opstanak naroda u Bosni i Hercegovini svjedoče izjave onih koji su u Bihaću proživljavali pakao opsade.
Tadašnji gradonačelnik Bihaća, Emdžad Galijašević, otvoreno je zahvalio hrvatskom državnom vrhu, naglasivši da bez te potpore građani tog područja jednostavno ne bi preživjeli.
Zapovjednik 5. korpusa Armije BiH, general Atif Dudaković, bio je još izravniji:
„Osobno mi je jako drago što su oslobođeni i naši osloboditelji (Gotovina i Markač). Naime, bez operacije Oluja Bihać se ne bi mogao osloboditi iznutra... Želio bih zahvaliti ne samo oslobođenim generalima nego i svim braniteljima koji su omogućili da mi ostanemo na svojim ognjištima.“
A upravo je ključni strateg operacije, general Ante Gotovina, u trenutku svog povratka na slobodu 2012. godine, pred desecima tisuća ljudi na zagrebačkom Trgu bana Jelačića stavio konačnu točku na i Domovinskog rata:
„Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je ratna Oluja, a ovo je bila pravna oluja. Pobijedili smo, ovo je točka na 'i'. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno, budućnost je u našim rukama!“
Ta je rečenica postala krunski dokaz da je „Oluja“ bila čista i pravedna operacija, čiji je cilj bio mir, a ne osveta
Lekcija iz američkih vojnih udžbenika
Osim humanitarnog i političkog trijumfa, „Oluja“ je ostala zabilježena u vojnoj povijesti kao remek-djelo strategije. Udarni val gardijskih brigada probio je neprijateljske crte na 31 smjeru.
Već drugog dana operacije, 5. kolovoza, pripadnici 4. i 7. gardijske brigade razvili su hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. Taj trenutak postao je simbol pobjede i slobode.
Operativni dio akcije praktički je završio 8. kolovoza u Topuskom, kada je pukovnik Čedomir Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, potpisao predaju hrvatskom generalu Petru Stipetiću.
Zbog svoje brzine, efikasnosti i minimalnih gubitaka u odnosu na intenzitet borbi, ova se operacija i danas izučava na elitnim američkim vojnim školama. Slavni američki general marinaca, James Mattis, opisao je to ovim riječima:
"Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju koja se bori znatno iznad svoje kategorije.“
Istina o odlasku civilnog stanovništva
Iako se s druge strane granice godinama pokušava nametnuti teza o "progonu", povijesne činjenice i dokumenti Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata govore suprotno.
Uoči samog napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i vjerskih objekata. Predsjednik Franjo Tuđman uputio je javni poziv građanima srpske nacionalnosti da ostanu, jamčeći im sva građanska prava.
Međutim, vodstvo tzv. Krajine imalo je drugačiji plan. Zapovijed o evakuaciji vlastitog stanovništva potpisali su srpski general Mile Mrkšić i Milan Martić još 4. kolovoza. Sam odlazak Srba prije dolaska Hrvatske vojske potvrdili su predstavnici UN-a i veleposlanik Galbraith, nazvavši to završnim činom tragedije koju je uzrokovala beskompromisna i slijepa politika pobunjeničkog vodstva.
Hrvatska je u ovoj operaciji platila visoku cijenu – 196 branitelja je poginulo, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo.
Njihova žrtva utrla je put modernoj, samostalnoj i europskoj Hrvatskoj.Kako je to emotivno i proročanski zapisao pokojni dr. Slobodan Lang:
„Hrvati su veoma skromni, ali trebali bi kazivati djeci o svojoj velikoj pobjedi, o trijumfu nad zlom. Od danas do svršetka svijeta, hrvatski vojnici pamtit će se kao 'nas malo, nas malo sretnih, nas šačica braće'.“
